Upornost

Kad neko dvadeset šest godina pokušava da realizuje jednu ideju za njega se može reći da je "navalio kao mutav na telefon". Za mnoge to je nešto neshvatljivo bez obzira na to što je ideja potpuno realna i od velike koristi za čitavu Srbiju. Jednostavno, navikli smo da uvek neko drugi mora da uradi nešto za sve nas. Ja se s tim nisam mogao složiti i ko mi je kriv.

Kod mene je to počelo ovako: 1986. na samom početku rada u JAT Air Lift-u sedeo sam u kancelariji i čitao novine, jer nije bilo posla. U jednoj rubrici gde se objavljuju pisma čitalaca zapazio sam jedan mali članak u kome jedna četvoročlana porodica iz Austrije opisuje kako je provela divan odmor u jednom selu Srbije. Do tada su dolazili već nekoliko puta i obećali su da će i ubuduće redovno svoj odmor provoditi na isti način.

Od tog momenta ja sam počeo da razmisljam o tome i do danas nisam prestao. Pitao sam se zbog čega bi jedna porodica koja ima prilično visok životni standard odmor provodila u nekom blatnjavom srpskom selu i odmah shvatio poentu: čoveku koji zivi u gradu za pravi odmor neopnodna je prava priroda i povoljna klima. To je osnovno. Odmah sam se u mislima vratio u drugu polovinu prošlog veka kada je počela era tzv. masovnog turizma i video prazne morske obale koje su postale tako atraktivne za milione turista. Te obale su tada bile dobre za odmor jer su prirodni resursi tog podneblja bili nedirnuti i tamo se čovek mogao kupati u čistom moru, odmarati na plaži i uveče prosetati u tišini. Medjutim, toga tamo odavno nema, a normalno je da se turistički pokret mora širiti.

Prvi direktor Air Lift-a kome sam se obratio to je odmah odbio (taj je bio pravnik) koristeći prilično nezgodnu reč da kaže svoje mišljenje kako neće Švaba da obavlja fiziološke potrebe u čučavcu. Drugi direktor (imao je neku višu školu) je shvatio o čemu se radi i dozvolio je da Air Lift štampa brošuru u kojoj je bio i program SEOSKI TURIZAM. Medjutim, to je bilo u vreme priprema za raspad SFRJ tako da predstavnici JAT-a u inostranstvu, koji su trebali te programe da nude inostranim partnerima, nisu to ni pokušali.

Tokom čitave krize pa sve do promene vlasti u Srbiji ja sam se obraćao svim relevantnim faktorima u zemlji nastojeći da se to vreme iskoristi za pripreme za razvoj SEOSKOG TURIZMA. Iako je bilo logično da u to vreme niko i ne pomišlja da dodje u zemlju gde je rat u okruženju i gde se priprema napad NATO snaga ipak je bilo glupo da se ništa ne radi. Od tih aktivnosti koje ništa ne koštaju, a koje mnogo znace, treba ukazati na razvijanje svesti kod mnogih naših ljudi o tome da je SEOSKI TURIZAM naša budućnost, koristeci medije, kao i školovanje i pripremu ljudi sa sela za poslove sa strancima, jer je to dugotrajan proces. Zašto već tada nije završena STRATEGIJA razvoja SEOSKOG TURIZMA?

Nažalost, ogromna većina tih ljudi kojima sam se obraćao jednostavno nije htela ni prstom da mrdne već su se svi brinuli samo o tome kako da iskoriste položaj na kome se nalaze. Ono što je karakteristično i zabrinjavajuće to je kao da su se svi dogovorili kako da reaguju. Nije bilo logično da "patriotske snage" ne iskoriste ovu mogućnost i time zaokupe pažnju javnosti. Nije bilo logično ni da "demokratske snage" ne koriste neaktivnost "patriotskih snaga" po pitanju budućnosti zemlje. Malu nadu sam dobio kada su mi iz DSS-a odgovorili da će ovom pitanju da se posvete onda kada u Skupštini budu imali većinu. Prazne priče. Novi direktor Air Lift-a se deklarativno slozio s mojim tvrdnjama ali nije hteo ni prstom da mrdne "sve dok seljaci ne nauče strani jezik". Opet prazne priče.

Kad je prestalo bombardovanje i kada su "demokratske snage" došle na vlast verovao sam da je došlo vreme da se svi posvetimo ekonomskom razvoju i da će nova vlast ovom pitanju posvetiti dužnu pažnju. Gospodin Koštunica je imao većinu u Skupštini Srbije, čak je njegov čovek bio i predsednik te Skupštine ali - ni S od SEOSKOG TURIZMA. Kasnije je čak postao i premijer kome sam poslao nekoliko pisama i opet ništa. Pisao sam svim relevantnim strankama i pojedincima kao i medijima očekujući da će se naći veliki broj pametnih ljudi koji će bez problema shvatiti da je ovaj vid odmora zaista naša najveća šansa za bolji život. Prevario sam se. Promena je bila samo kozmetička a ne i suštinska, bar kad je odnos prema SEOSKOM TURIZMU u pitanju. I nova vlast se ponašala kao i ona stara tj. i nova opozicija je bila ista kao i prethodna. Mnogo sam očekivao od SRS jer me je njihov poslanik u Skupštini Srbije Dragan Ljubojević primio, u potpunosti se složio s mojim tvrdnjama i uputio me je na njihovog novinara koji je to sve trebalo da objavi u "Velikoj Srbij"i i tako pokrene resavanje ovog problema. Medjutim, opet - ćorak. Sve u svemu sjahao Kurta, uzjahao Murta a narodu isto kao ranije.

Videvši da živim u zemlji nojeva i zemlji mazohista rešio sam da pokušam da o našem velikom potencijalu obavestim turističke agencije u inostrastvu nadajući se da će dolazak stranaca naterati našu Vladu da se posveti ovom vidu turizma. To je za mene bio veliki izazov i veliki posao. Kad su me isterali iz Air Lifta, neosnovano me proglasivši tehnoloskim viškom, odlučio sam da registrujem preduzeće za pružanje turističkih usluga, da obidjem nekoliko sela, fotografišem kuće i napravim programe. Da bih te programe mogao da nekome pokažem morao sam da naučim kako se prave prezentacije na Internetu. Sada kada je prezentacija pred Vama imam problem kako da o tim našim mogućnostima obavestim partnere u inostranstvu. Ja sam zamislio da to uradim tako što ću da na njihove email adrese pošaljem poruku da pogledaju moj web sajt. U tom poslu imam strahovitih problema i to oko najbanalnijih stvari - da se konektujem. Medjutim, mnogi te moje poruke shvataju kao SPAM tako da ih odmah bacaju u koš. Kad bih imao dovoljno novca ja bih ga uložio tako što bih medijima u inostranstvu plaćao oglase s informacijama o SEOSKOM TURIZMU.

Ipak, do sada sam uspeo da dobijem prilican broj pozitivnih reagovanja i da, čak, uspostavim izvesnu poslovnu saradnju s nekim agencijama u Americi, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Sve to daje mi dobre šanse da uskoro i dovedem prve grupe stranih turista.

Medjutim, to je sve tako sporo i tako nedovoljno da i dalje nastojim da za ovaj vid turizma zainteresujem ljude u Srbiji. Moj poslednji korak je da pokusam da se preko Udruženja preduzetnika za SEOSKI TURIZAM, koje je već osnovano, borim da što više ljudi shvati o kakvom se potancijalu radi i da shodno tome nešto konkretno preduzmemo zarad boljeg života svih nas.

Ovu prezentaciju završavam 12.04.2004. a da li ću nesto da dodajem ili menjam za sada ne znam. Kao da me sustiže umor od beskorisne borbe s vetrenjačama.

p.s. Nisam posustao i 2012. nastavljam u istom stilu. Ovoga puta nadam se da će pomoći Novak Djoković i ostali naši divni mladi i uspešni sportisti!


Diplomirani Turizmolog Branislav Bajagić ©2004 - 2006 Sva prava Zadržana
dizajn i developer adelante